Military Life and Warrior Images in Croatian Borderlands from the 16th Century until 1918

Građa i baza

Povijesno stanovništvo hrvatskog pograničja – baza podataka

Glavni izvori za kreiranje longitudinalnih baza podataka u Hrvatskoj su župne matične knjige (katoličke, pravoslavne, grkokatoličke, luteranske, kalvinističke i židovske). Civilni matični uredi osnovani su 1878. godine te su tada od župa preuzeli nadležnost vođenja matičnih knjiga. Godine 1949. sve su župe morale predati matične knjige sastavljene prije 1860. godine nadležnim arhivskim ustanovama. Iako su to učinile, mnoge su župe nastavile voditi zasebne “knjige dušaˮ (status animarum), koje u nekim primjerima obuhvaćaju do pet ili šest obiteljskih generacija. Hrvatski državni arhiv posjeduje mikrofilmove (oko 2 milijuna kompleta) koje sadrže gotovo sve sačuvane matične knjige (oko 18000 matičnih knjiga svih konfesija) s područja današnje Hrvatske, ali i iz nekih katoličkih dijelova Bosne i Hercegovine. Sve rečene izvore koji se čuvaju u hrvatskim državnim arhivima pobraja i arhivistički sustav tzv. ARHiNet. Nadalje, uz matične knjige bitan povijesno-demografski izvor jesu i popisi stanovništva. Moderna znanstvena metodologija popisivanja stanovništva usavršena je polovicom 19. stoljeća, a prvi moderni popis stanovništva Hrvatske jest popis proveden 1857. godine. I prije toga provodili su se popisi stanovništva ili nekog njegovog dijela (npr. ljudi sposobnih za oružje), međutim oni nisu nastajali temeljem ustaljenih obrazaca i zakonskih okvira i nisu stvarani radi statističke obrade te ih u prvom redu treba promatrati kao odraz i potrebu naručitelja.

baza01

Drugi vrijedan izvor predstavljaju popisi vojnika 11 pukovnija koje su u Hrvatskoj tvorile Vojnu krajinu. Ti izvori (Standestabellen, Verpflegslisten i Monatsakten) vremenski se odnose na razdoblje od 1821. do 1869. i često sadrže detaljne podatke o napredovanju, premještaju vojnika te njihove smrtne listove, iz kojih se mogu steći saznanja o društvenom statusu, potomstvu, uzrok smrti i sl. Također, tzv. Conduite-Listen koje su vodili časnici iznose podatke o posebnim vještinama, karakternim osobinama ili ponašanju vojnika itd. Ovo arhivsko gradivo sastoji se od 483 knjige, 1538 kutija i 2356 svežnjeva. Popisi vojnika iz ranijeg razdoblja (od oko 1740.) čuvaju se u Kriegsarchivu u Beču (sastavni dio Austrijskog državnog arhiva), a putem mikrofilma dostupni su i u Hrvatskom državnom arhivu. Projekt je usredotočen na vojne popise dvije pukovnije – Otočku i Ličku – na koje se okvirno odnosi 18% od ukupnog broja svih krajiških popisa. Ti vojni popisi do sada su kao izvor bili najčešće zanemareni u povijesno-demografskim istraživanjima, uz iznimku projekta (UC Croatia Project) kojeg je ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo E. A. Hammel. U Hammelovom istraživačkom interesu bila je Gradiška pukovnija u Slavoniji.

Temeljno mletačko gradivo koje govori o vojničkom djelovanju i postrojbama u kojima su zapovjedni i vojnički kadar ponajprije činili Hrvati, ali i pripadnici drugih naroda duž istočne obale Jadrana i unutrašnjosti – pohranjeno je u Archivio di Stato di Venezia. Riječ je o arhivskoj zbirci pod nazivom Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli – spisima mletačke magistrature zadužene za vojačenje u mletačke kopnene snage. Za ovo projektno istraživanje bit će korišteno gradivo tog fonda koji se odnosi na dvije mletačke vojne postrojbe s pretežitim udjelom časnika i vojnika hrvatskog podrijetla, zavičajem od Istre do Boke kotorske. To su popisi vojnika u pješačkim jedinicama Fanti oltramarini te hrvatske lake konjice Croati a cavallo. Sam fond sastoji se od 1035 kutija, od čega 319 kutija sadrži popise prekomorskih pješaka, a 56 popise vojnika hrvatske konjice.

baza02

Na kraju je potrebno uzeti u obzir i nekoliko nepovoljnih čimbenika koji otežavaju stvaranje baze podataka na osnovi izvora hrvatske provenijencije. Ponajprije, prema zakonu Republike Hrvatske gradivo u javnim arhivskim ustanovama dostupno je tek nakon 70 godina od njegova nastanka (matične knjige vjenčanih i umrlih) ili nakon 100 godina od rođenja osobe na koju se gradivo odnosi (matične knjige rođenih). Nadalje, matične knjige nastale prije 19. stoljeća razlikuju se od “suvremenihˮ matica izgledom i kvalitetom sadržaja. Naime, one su pisane u tekstualnoj formi (a ne u tablicama), a kvaliteta upisa u prvom je redu ovisila o volji svećenika koji je maticu upisivao. Stoga u matičnim knjigama “predstatističkog dobaˮ često nedostaju opći, vitalni podatci o pojedincu (prezime, ime roditelja, mjesto podrijetla). Najposlije, hrvatske su zemlje u promatranom razdoblju bile teritorijalno nejedinstvene i kao takve podređene trima različitim upravama (nakon 1881. dvjema) što u ovom projektnom prijedlogu, do izražaja dolazi u različitim jezicima izvora. Naime, civilna Hrvatska (i Slavonija) bile su sastavni dio ugarskog dijela Habsburške Monarhije, Dalmacija i Istra (pod mletačkom vlašću do 1797.) pripadale su austrijskom dijelu Monarhije, a Vojna krajina, do 1871., bila je pod upravom Dvorskog ratnog vijeća (kasnije Ministarstva rata). Službeni jezici na spomenutim su područjima bili latinski (nakon 1848. mađarski i hrvatski), talijanski i njemački. Sukladno tome, osobna imena i nazivi lokaliteta pisani su latinskim, mađarskim, hrvatskim, talijanskim i njemačkim inačicama i to latiničnim, glagoljičkim, ćiriličkim i gotičkim pismom.

hrzz_logoProjekt IP-2014-09-3675 Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918. financira Hrvatska zaklada za znanost 

437 total views, 2 views today